
|
Izložba tapiserija i projekata za tapiserije mr MILICE KECMAN, akademskog slikara i tapiseriste iz Bosanskog Petrovca
DEKORATIVNOST POSEBNE VRSTE
Od 3. juna 2005. u galeriji tapiserija "Boško Petrovic" (Bastion Leopolda I 10 b, Petrovaradinska tvrdava) traje izložba tapiserija i projekata za tapiserije mr MILICE KECMAN, akademskog slikara i tapiseriste iz Bosanskog Petrovca. Povod ovoj izložbi je Godišnja nagrada "Ateljea 61" za tapiseriju, koja je, po odluci Umetnickog saveta, dodeljena u 2004. godini ovoj umetnici. Na izložbi je prezentovano 7 tapiserija, brojni crteži, skice i projekti i 1 karton za tapiseriju, koji ce se, kao deo nagrade, izvesti u radionici "Ateljea 61". Izložba traje do 15. septembra 2005.
U procesu aktuelizacije i emancipacije tapiserijskog medija u našoj zemlji, koji svoju problematiku drugacijeg estetskog doživljaja uspostavlja i postupno gradi od sredine pedesetih prošlog veka, MILICA MRĐA KUZMANOV (sada MILICA KECMAN) nesumnjivo stoji u redu onih umetnika koji pomeraju granice. Njena ostvarenja u domenu ove likovne discipline glasno govore koliko je neotkrivenog i neiskorišcenog u tradicionalnom i kako u starom vredi tragati za novim, ne ugrožavajuci pri tom cistotu medija.
Uz ime Milice Kecman vezuju se veoma bogati crtacki, slikarski i tapiserijski opusi, a potom i brojni nastupi performativnog karaktera, koji podrazumevaju performans, hepening, spektakl, kreativno citanje, gestualnu i procesualnu umetnost, post-pedagogiju..., sugestivno potencirajuci "žensku politiku tela" i "...arbitrarnu politiku simulacije modusa prikazivanja ženske seksualnosti..." (Miško Šuvakovic") što otkriva umetnika radoznalog, upucenog na stalno traganje i nikad dovršenu spoznaju traženog, umetnika zavidne stvaralacke snage. Zahvaljujuci takvoj kreativnoj energiji, Milica Kecman jedan je od bitnih cinilaca vojvodanske avangarde prošlog veka.
Tapiserija je, dakle, samo jedan od mehanizama potrage za izrazom ovog autora, kojoj nisu bile nepoznate vizuelne i taktilne vrednosti vune i tkanja (predacka ostavština nošena iz detinjstva i mladosti). Stoga je sasvim razumljivo što su njena ostvarenja vezana bojom za zemlju i sunce, tkanjem za tradiciju, a osavremenjena stalno prisutnom težnjom ka aktuelizaciji trenutka u umetnosti i snagom odlicnog crtaca i slikara usmerenog ka spoznaju culnog.
U tapiserijskom opusu Milice Kecman prepoznaje se granicna linija koja sugeriše dva osnovna principa u rešavanju korpusa tapiserije i njenih unutrašnjih zakonitosti. Prvi je analiticki (osamdesete), koji je logicna refleksija istovremenih istraživanja na njenim crtežima, a na kojima razlaže formu na segmente, odvojene i fizicki i vuzuelno: "Nebeski znak" (1984.), "Kapija" (1986.), "Veliki znak" (1987.). Ikonografsko bogatstvo slicnih i srodnih apstraktnih oblika, koncizno odredenih, jasno definisanih obojenom strukturiranom linijom, smišljeno izbalansiranih u granicama kompozicione zamisli, pokrece problematiku tematsko-motivskih aspiracija autora, koji kao suštinu traganja namece ZNAK razlicitog porekla i postupka, njegov smisao i ulogu u definisanju dekorativnog. U tom kontekstu bitan je planirani sinergizam izmedu celine-znaka i detalja-znaka, razlicito tretiranih istim idejnim konceptom.
Princip blizak sintetickom, koji traje tokom devedesetih, transponuje poruke sa tapiserija iz prethodne decenije u drugacije osmišljenu površinu, više slikarski rešenu, slobodniju u potezima, spontaniju u koloristicko-linijskom sistemu. Uslovljene preovladujucom podrškom istorijsko-teološko-filozofsko-literarnih predložaka, odredene okerom, umbrom i sijenom, tkane vunom i sisalom uz cestu intervenciju debelim, grubim gajtanima, "Jakovljeve lestve" (1989/90.), "Riba i ptica" (1991.), "Kapija tri majcinska slova" (1992.) i "Jaje svih naših seoba" (1994/95.) uvode novi elemenat narativno formulisane atmosfere u tapiserijsko razmišljanje Milice Kecman.
Tapiserije Milice Kecman prepoznatljive su po svojoj dekorativnosti posebne vrste, po vizuelno-taktilnim originalnim vrednostima, po složenosti ideja, poruka i znacenja. Stoga su visoko pozicionirane u konstelaciji dela koja cuva Zbirka tapiserija "Ateljea 61", a višestruko znacajne za razvoj tapiserijskog medija u Srbiji i Crnoj Gori.
Goranka Vukadinovic
|
|
|